Jesu li matične stanice sigurne? Medicinske činjenice i mitovi

No items found.

Odgovori nisu jednostavni i ne mogu se svesti na univerzalno „da” ili „ne”.

Jesu li matične stanice sigurne? Medicinske činjenice i mitovi

Terapija matičnim stanicama posljednjih je godina postala jedna od najčešće spominjanih tema u regenerativnoj medicini. Za neke predstavlja novu mogućnost liječenja kronične boli i degenerativnih promjena, dok kod drugih izaziva oprez i brojna pitanja.

Jesu li matične stanice sigurne? Mogu li izazvati ozbiljne nuspojave? Jesu li svi postupci koji se nazivaju „terapijom matičnim stanicama” jednaki? I može li se ovom metodom doista obnoviti oštećena hrskavica?

Sigurnost terapije ovisi o više čimbenika: vrsti stanica, njihovom podrijetlu, načinu obrade, području primjene, zdravstvenom stanju pacijenta, iskustvu liječnika i pravilno postavljenoj indikaciji.

Zato je prije donošenja odluke važno razumjeti što se pod pojmom matične stanice zapravo podrazumijeva i po čemu se medicinski nadzirani postupci razlikuju od nereguliranih ili nedovoljno provjerenih tretmana.

U ovom blogu donosimo pregled medicinskih činjenica, najčešćih mitova i ključnih pitanja koja bi svaki pacijent trebao postaviti prije nego što razmotri terapiju matičnim stanicama.

Što su matične stanice?

Matične stanice su stanice koje imaju sposobnost:

  • samoobnavljanja,
  • stvaranja različitih tipova stanica,
  • sudjelovanja u održavanju i obnovi tkiva,
  • komunikacije s drugim stanicama putem biološki aktivnih molekula.

U ljudskom tijelu postoje različite vrste matičnih stanica, a njihove funkcije ovise o podrijetlu i biološkim svojstvima.

U ortopediji i regenerativnoj medicini posebnu pozornost privlače mezenhimske stromalne stanice, koje se mogu pronaći u različitim tkivima, uključujući koštanu srž i masno tkivo.

Važno je razumjeti da se izraz matične stanice često koristi kao širok, pojednostavljen naziv. Međutim, različiti pripravci mogu imati različit sastav, koncentraciju stanica i biološko djelovanje.

Zbog toga su važna pitanja:

  • Koji se biološki pripravak primjenjuje?
  • Odakle potječe?
  • Kako je pripremljen?
  • Koje stanice i druge biološki aktivne komponente sadrži?
  • Za koju se dijagnozu preporučuje?
  • Kakvi su dostupni znanstveni dokazi za tu indikaciju?

Upravo ta pitanja pomažu razlikovati individualno planirani medicinski postupak od općenitih obećanja koja nisu prilagođena stvarnom stanju pacijenta.

Matične stanice iz masnog tkiva: zašto su važne u ortopediji?

Masno tkivo nije samo energetska rezerva organizma. Ono sadrži različite stanice i biološki aktivne komponente koje imaju važnu ulogu u regenerativnim procesima.

Kod postupaka koji koriste matične stanice iz masnog tkiva, masno se tkivo uzima minimalno invazivnim postupkom, najčešće iz područja trbuha ili bedara, uz primjenu lokalne anestezije.

Nakon prikupljanja tkivo se obrađuje, a dobiveni pripravak može sadržavati stromalnu vaskularnu frakciju, kompleksnu mješavinu različitih stanica, uključujući stanice s regenerativnim i imunomodulatornim potencijalom.

Važno je naglasiti da se u kliničkoj praksi ne radi o jednoj izoliranoj, potpuno jednakoj stanici kod svakog pacijenta. Pripravak je biološki kompleksan, a njegov sastav može ovisiti o:

  • dobi pacijenta,
  • zdravstvenom stanju,
  • karakteristikama masnog tkiva,
  • načinu prikupljanja,
  • metodi obrade,
  • količini dobivenog tkiva.

U Poliklinici Ivković postupak započinje individualnom procjenom pacijenta. Prije razmatranja terapije potrebno je utvrditi postoji li jasna indikacija i može li se od postupka očekivati klinički relevantna korist.

To je važno jer nisu svi pacijenti kandidati za liječenje matičnim stanicama, niti svaka bol u zglobu ili tetivi ima isti uzrok.

Kako djeluju matične stanice iz masnog tkiva?

Jedna od čestih zabluda jest da se matične stanice nakon primjene jednostavno „pretvore u novu hrskavicu” i tako potpuno obnove oštećeni zglob.

Današnja istraživanja upućuju na to da značajan dio učinka mezenhimskih stromalnih stanica može biti povezan s njihovim parakrinim i imunomodulatornim djelovanjem. Drugim riječima, stanice mogu otpuštati signalne molekule koje utječu na lokalno tkivno okruženje i komunikaciju među stanicama.

Potencijalni učinci koji se istražuju uključuju:

  • regulaciju lokalnog upalnog odgovora,
  • utjecaj na procese cijeljenja,
  • poticanje aktivnosti stanica uključenih u obnovu tkiva,
  • modulaciju biološkog okruženja u oštećenom području.

Međutim, važno je ne pretvarati biološki potencijal u obećanje o potpunom izlječenju.

Kod osteoartritisa, primjerice, terapija matičnim stanicama ne znači automatsku obnovu cijele izgubljene hrskavice niti poništavanje svih degenerativnih promjena. Dosadašnja istraživanja pokazuju obećavajuće rezultate u određenih pacijenata, osobito u pogledu boli i funkcije, ali rezultati nisu jednaki kod svih, a kvaliteta dostupnih studija i dalje je neujednačena.

Zato se liječenje matičnim stanicama treba promatrati kao dio individualnog terapijskog plana, a ne kao univerzalno rješenje za svaku ortopedsku dijagnozu.

Postupak miminalno-invazivne liposukcije kojim se prikupljaju matične stanice iz masnog tkiva započinje lokalnom anestezijom.

Jesu li matične stanice sigurne?

Određeni postupci koji koriste vlastito tkivo pacijenta i provode se uz odgovarajuću medicinsku procjenu, stručnu izvedbu i nadzor mogu imati prihvatljiv sigurnosni profil. Međutim, sigurnost se ne može procjenjivati samo prema nazivu „terapija matičnim stanicama”.

Različiti postupci nose različite razine rizika.

Primjerice, važno je razlikovati:

  • primjenu vlastitog, autolognog tkiva pacijenta,
  • primjenu stanica dobivenih od drugog donora,
  • minimalno obrađene pripravke,
  • laboratorijski umnožene ili značajno modificirane stanice,
  • lokalnu primjenu u određeno tkivo,
  • sistemsku ili intravensku primjenu.

To nisu isti postupci i ne mogu se procjenjivati istim kriterijima.

Kod autolognih postupaka prednost je to što se koristi vlastito tkivo pacijenta, čime se smanjuje rizik imunološkog odbacivanja. Ipak, to ne znači da je postupak bez rizika.

Svaki medicinski zahvat može imati nuspojave ili komplikacije, a rizik treba procijeniti prije liječenja.

Koje su moguće nuspojave?

Nakon uzimanja masnog tkiva i primjene biološkog pripravka mogu se pojaviti prolazne reakcije kao što su:

  • bol ili osjetljivost na mjestu uzimanja tkiva,
  • modrice,
  • lokalna oteklina,
  • privremena nelagoda u području primjene,
  • kratkotrajno pojačanje simptoma.

Rjeđe su moguće komplikacije povezane s invazivnim postupkom, uključujući infekciju, krvarenje ili druge neželjene reakcije.

Rizik se smanjuje pravilnim odabirom pacijenta, odgovarajućom pripremom, sterilnim uvjetima rada i stručnim izvođenjem postupka.

Zbog toga sigurnost ne ovisi samo o samom biološkom materijalu. Jednako su važni:

  1. točna dijagnoza,
  2. procjena indikacije,
  3. iskustvo medicinskog tima,
  4. način uzimanja i obrade tkiva,
  5. precizna aplikacija,
  6. praćenje pacijenta nakon postupka.

U ortopediji se preciznost aplikacije može dodatno poboljšati primjenom slikovnog navođenja, primjerice ultrazvuka, kada je to klinički opravdano.

Mit: Ako su stanice iz vlastitog tijela, postupak je potpuno bez rizika je jedan od najčešćih mitova.

Vlastito tkivo smanjuje određene imunološke rizike, ali ne uklanja sve moguće komplikacije.

Postupak i dalje uključuje:

  • uzimanje tkiva,
  • lokalnu anesteziju,
  • obradu biološkog materijala,
  • aplikaciju u ciljano područje.

Svaki od tih koraka mora se provesti prema odgovarajućim medicinskim standardima.

Sigurnost se ne temelji na pretpostavci da je nešto „prirodno”, nego na kvaliteti medicinske procjene, stručnosti tima, pravilnom postupku i praćenju ishoda.

Prikupljeno masno tkivo filtrira se kroz specijalne mikro i nanofiltere te se odvajaju u posebnim separatorima od tekućine i ostalih stanica.

Zašto su upozorenja o nereguliranim terapijama važna?

Europska agencija za lijekove upozorava da neregulirane napredne terapije mogu izložiti pacijente ozbiljnim nuspojavama bez dokazane koristi.

Međunarodno društvo za istraživanje matičnih stanica također naglašava važnost znanstvene provjere, regulatornog nadzora i opreza prema tretmanima koji se predstavljaju kao univerzalni lijek.

To ne znači da je svaka terapija matičnim stanicama nesigurna.

Znači da pacijent mora znati što točno prima i zašto.

Poseban oprez potreban je ako se tvrdi da isti tretman može liječiti gotovo sve bez jasnog objašnjenja znanstvenih dokaza.

Kako prepoznati odgovoran pristup terapiji matičnim stanicama?

Prije donošenja odluke pacijent bi trebao dobiti jasne odgovore na sljedeća pitanja:

  • Koja je moja točna dijagnoza?
  • Zašto se terapija preporučuje upravo u mom slučaju?
  • Koji se pripravak koristi?
  • Koristi li se moje vlastito tkivo?
  • Kako izgleda postupak?
  • Koje su moguće nuspojave i komplikacije?
  • Kakvi su znanstveni dokazi za moju dijagnozu?
  • Postoje li druge mogućnosti liječenja?
  • Što se realno može očekivati?
  • Kako će se pratiti rezultat terapije?

U kvalitetnoj ortopedskoj poliklinici terapija ne bi trebala biti polazna točka.

Polazna točka mora biti dijagnoza.

Tek nakon detaljnog razgovora, kliničkog pregleda i prema potrebi dodatne dijagnostike može se procijeniti je li terapija matičnim stanicama razumna opcija i kako se uklapa u širi plan liječenja.

Prikupljene matične stanice spremne za primjenu.

Što kaže moderna medicina i tko je dobar kandidat za terapiju?

Regenerativna medicina jedno je od najbrže rastućih područja moderne ortopedije.

Tijekom posljednjih desetak godina objavljeno je nekoliko stotina kliničkih studija koje su istraživale primjenu matičnih stanica kod različitih ortopedskih stanja, uključujući:

Rezultati su općenito obećavajući, ali i dalje nisu jednaki za sve dijagnoze niti za sve pacijente.

Najviše dokaza trenutno postoji za liječenje ranog i srednje uznapredovalog osteoartritisa koljena, gdje brojne studije pokazuju mogućnost:

  • smanjenja boli,
  • poboljšanja funkcije zgloba,
  • povećanja kvalitete života,
  • odgađanja potrebe za kirurškim liječenjem kod dijela pacijenata.

Međutim, znanstvena literatura također naglašava da postoji velika razlika među studijama zbog različitih metoda pripreme bioloških pripravaka, različitih koncentracija stanica i različitih kriterija odabira pacijenata.

Drugim riječima, kada pročitate da je neka studija pokazala odlične rezultate ili da druga nije pokazala značajnu korist, to ne znači nužno da istraživanja proturječe jedno drugome.

Često se zapravo uspoređuju potpuno različiti pripravci i različiti pacijenti.

Upravo zato vodeća stručna društva naglašavaju potrebu za standardizacijom regenerativnih terapija kako bi se rezultati mogli pouzdanije uspoređivati.

Zašto nisu svi pripravci matičnih stanica jednaki?

Mnogi pretpostavljaju da su sve terapije matičnim stanicama iste.

One to nisu.

Na konačni učinak mogu utjecati brojni čimbenici:

  • podrijetlo tkiva,
  • način uzimanja uzorka,
  • metoda obrade,
  • broj i kvaliteta stanica,
  • koncentracija biološki aktivnih čimbenika,
  • način aplikacije,
  • preciznost primjene.

Drugim riječima, dvije terapije koje se obje nazivaju "terapijom matičnim stanicama" mogu biti biološki vrlo različite.

To je jedan od razloga zbog kojeg ozbiljne ortopedske ustanove veliku pažnju posvećuju odabiru odgovarajućeg postupka za svakog pojedinog pacijenta.

Tko može biti kandidat za liječenje matičnim stanicama?

Najčešće se terapija razmatra kod pacijenata koji imaju:

  • početni ili umjereni osteoartritis,
  • kronične ozljede tetiva,
  • određene ozljede hrskavice,
  • dugotrajne simptome koji nisu dovoljno reagirali na konzervativno liječenje,
  • želju odgoditi operativni zahvat kada je to medicinski opravdano.

Osim same dijagnoze, liječnik procjenjuje i niz drugih čimbenika:

  • dob,
  • tjelesnu aktivnost,
  • tjelesnu težinu,
  • kvalitetu okolnog tkiva,
  • opće zdravstveno stanje,
  • očekivanja pacijenta.

Primjerice, dva pacijenta mogu imati sličan nalaz magnetske rezonancije, ali potpuno različitu kliničku sliku i različite ciljeve liječenja.

Zato ista terapija ne mora biti najbolji izbor za oboje.

U ortopedskoj poliklinici individualna procjena uvijek prethodi odluci o liječenju.

Kada terapija matičnim stanicama nije najbolji izbor?

Iako regenerativna medicina nudi nove mogućnosti, postoje situacije u kojima terapija matičnim stanicama neće biti preporučena.

To može uključivati:

  • uznapredovali osteoartritis s gotovo potpunim gubitkom zglobne hrskavice,
  • aktivnu infekciju,
  • određene hematološke bolesti,
  • aktivne maligne bolesti,
  • pojedine poremećaje zgrušavanja krvi,
  • druga medicinska stanja koja povećavaju rizik postupka.

Ponekad će liječnik procijeniti da će pacijent imati veću korist od:

  • fizikalne terapije, 
  • ciljane rehabilitacije,
  • korekcije biomehanike,
  • drugih ortobioloških postupaka,
  • kirurškog liječenja.

To ne znači da terapija matičnim stanicama nije učinkovita.

To znači da nije svaka terapija prikladna za svakog pacijenta.

Zašto rezultati nisu jednaki kod svih pacijenata?

Biologija nije matematika.

Na rezultat mogu utjecati brojni čimbenici:

  • dob,
  • metabolizam,
  • pušenje,
  • šećerna bolest,
  • prekomjerna tjelesna težina,
  • stupanj oštećenja zgloba,
  • kvaliteta rehabilitacije,
  • razina tjelesne aktivnosti,
  • pridržavanje liječničkih preporuka.

Kod nekih pacijenata poboljšanje može biti vrlo izraženo.

Kod drugih će biti umjereno.

Kod manjeg broja pacijenata terapija možda neće donijeti očekivani rezultat.

To nije specifično samo za regenerativnu medicinu.

Isto vrijedi za gotovo sve medicinske postupke.

Upravo zato odgovorni liječnici nikada ne obećavaju stopostotni uspjeh.

Koliko je važna stručnost liječnika?

Često se govori o kvaliteti pripravka.

Jednako je važna i kvaliteta same aplikacije.

Primjerice, kod liječenja tetiva ili manjih zglobova nekoliko milimetara može predstavljati razliku između precizne i neprecizne primjene.

Zbog toga se kod brojnih ortopedskih indikacija koristi ultrazvučno navođenje, koje liječniku omogućuje da terapiju usmjeri upravo na ciljano područje.

Osim same aplikacije, iskustvo liječnika važno je i zbog:

  • pravilnog odabira kandidata za terapiju,
  • interpretacije radioloških nalaza,
  • planiranja rehabilitacije,
  • procjene očekivanih rezultata.

Mit: Ako ne pomogne, nema smisla pokušavati često proizlazi iz pogrešne pretpostavke da terapija mora ili potpuno izliječiti bolest ili je potpuno beskorisna.

U stvarnosti medicina rijetko funkcionira na taj način.

Kod kroničnih degenerativnih bolesti cilj liječenja često je:

  • smanjiti simptome,
  • povećati funkcionalnost,
  • omogućiti lakše svakodnevne aktivnosti,
  • odgoditi napredovanje bolesti,
  • poboljšati kvalitetu života.

To su klinički vrlo važni ishodi.

Za mnoge pacijente mogućnost da ponovno bez boli hodaju nekoliko kilometara ili se vrate rekreativnom sportu predstavlja značajno poboljšanje, čak i ako degenerativne promjene nisu potpuno nestale.

Donošenje odluke treba biti zajednički proces

Pacijent ne bi trebao donositi odluku samo na temelju reklama ili iskustava drugih ljudi.

Odluka o liječenju matičnim stanicama trebala bi biti rezultat razgovora između liječnika i pacijenta.

Tijekom tog razgovora važno je objasniti:

  • što terapija može postići,
  • koja su njezina ograničenja,
  • postoje li alternativne mogućnosti,
  • koliko traje oporavak,
  • kako izgleda rehabilitacija,
  • koji se rezultati mogu realno očekivati.

Takav pristup omogućuje donošenje informirane odluke utemeljene na medicinskim činjenicama, a ne na očekivanjima koja nijedna terapija ne može ispuniti.

Jesu li matične stanice sigurne za svakoga?

Iako se terapija matičnim stanicama smatra sigurnom kada se provodi prema suvremenim medicinskim smjernicama, ona nije prikladna za svakog pacijenta.

Upravo zato kvalitetna ortopedska poliklinika neće preporučiti liječenje samo zato što postoji interes pacijenta, nego tek nakon detaljne procjene.

Liječnik tijekom pregleda procjenjuje:

  • prirodu i uzrok tegoba,
  • stupanj oštećenja zgloba ili tetive,
  • opće zdravstveno stanje pacijenta,
  • prethodne terapije i njihov učinak,
  • očekivanja od liječenja.

Kod određenih stanja terapija se može odgoditi ili nije preporučljiva, primjerice kod aktivnih infekcija, određenih malignih bolesti ili drugih medicinskih kontraindikacija koje procjenjuje liječnik.

Drugim riječima, nije cilj svakom pacijentu dati terapiju matičnim stanicama, nego odabrati terapiju koja će upravo njemu pružiti najveću korist.

Što pacijenti mogu očekivati nakon terapije?

Jedno od najčešćih pitanja odnosi se na oporavak.

Budući da se koriste vlastite stanice pacijenta, oporavak je u pravilu znatno jednostavniji nego nakon kirurških zahvata.

Nakon postupka moguće je nekoliko dana osjećati:

  • blagu bol,
  • osjetljivost,
  • prolaznu oteklinu.

Takva reakcija predstavlja očekivani dio procesa regeneracije.

Većina pacijenata vrlo se brzo vraća svakodnevnim aktivnostima, dok se povratak sportskim opterećenjima planira individualno, ovisno o vrsti zahvata i preporuci liječnika.

Važno je razumjeti da regenerativna medicina djeluje postupno.

Za razliku od terapija koje samo kratkotrajno ublažavaju bol, cilj terapije matičnim stanicama jest potaknuti prirodne procese obnove tkiva, zbog čega se puni učinak razvija tijekom narednih tjedana i mjeseci.

Kolovoz je pravi mjesec za regenerativno liječenje

Povodom rođendana Poliklinike Ivković, tijekom kolovoza pripremljena je posebna pogodnost za pacijente koji razmišljaju o regenerativnom liječenju.

Ostvarite 500 € popusta na sve procedure koje uključuju matične stanice iz masnog tkiva.

Ponuda vrijedi za sve kombinacije regenerativnih tretmana, uključujući:

  • matične stanice iz masnog tkiva,
  • matične stanice + PRP,
  • matične stanice + laser,
  • individualno planirane kombinirane regenerativne protokole prema preporuci liječnika.

Ako već neko vrijeme odgađate liječenje zbog kronične boli ili želite saznati jeste li kandidat za regenerativnu terapiju, ovo može biti idealna prilika za stručnu procjenu i razgovor s ortopedom.

Zaključak

Najveći broj mitova nastaje zato što se često ne razlikuju znanstveno utemeljene ortobiološke terapije od neutemeljenih obećanja koja se ponekad mogu pronaći na internetu.

Važno je razumjeti da terapija matičnim stanicama nije čudesno rješenje, ali kod pažljivo odabranih pacijenata može predstavljati vrijedan dio suvremenog liječenja degenerativnih bolesti zglobova, ozljeda hrskavice i tetiva te drugih stanja lokomotornog sustava.

U Poliklinici Ivković, privatnoj ortopedskoj poliklinici u Zagrebu, svaki pacijent prolazi detaljan pregled i individualnu procjenu prije donošenja odluke o liječenju. Cilj nije ponuditi istu terapiju svima, nego odabrati onu koja ima najveću vjerojatnost dugoročnog uspjeha upravo za vaše stanje.

Ako želite saznati može li liječenje matičnim stanicama biti odgovarajuća opcija za vas, dogovorite pregled sa specijalistom ortopedije. Stručna procjena prvi je i najvažniji korak prema sigurnom, informiranom i učinkovito planiranom liječenju.

OSTALE OBJAVE

Terapija matičnim stanicama: kako djeluje i kome može pomoći?

Terapija matičnim stanicama: kako djeluje i kome može pomoći?

Uspjeh liječenja ovisi o mnogo čimbenika: dijagnozi, stupnju oštećenja, dobi pacijenta i općem zdravstvenom stanju.

više
Osteoartritis kuka: simptomi, uzroci i suvremene mogućnosti liječenja

Osteoartritis kuka: simptomi, uzroci i suvremene mogućnosti liječenja

više
Razlika između PRP terapije i terapije matičnim stanicama

Razlika između PRP terapije i terapije matičnim stanicama

Saznajte ključne razlike između PRP terapije i terapije matičnim stanicama.

više